Volela bih da sad, po povratku sa ove akcije, sretnem vas, sve one s kojima sam delila ova tri ranomajska dana. Volela bih da očutimo sve doživljeno. Da energija koju smo razmenili s tim čarobnim predelima ispuni prostor oko nas, da nam napravi štit od pokvarenštine, bolesti, zlobe, ...
A i vi, svi vi koji niste bili ovaj put s nama, u našim bi očima sve pročitali. I opet bi sve doživljeno očutali.
A, Besna Kobila kao devojka spremna za udaju. Okružila se belilom, soba joj miriše na čednost i čistotu. Zna za red: nešto staro, nešto novo, nešto pozajmljeno, nešto plavo. 
Sačuvala je zlatnožuto jesenje lišće, tradiciju koja se poštuje; okitila se novim pupoljcima i zagrnula prolistalim granama; od zime, svoje verne druge, pozajmila je mekan bogat tepih kojim će svatovi proći, a ona svoje uzdrhtale sapi rashladiti; plavim nebom će se prekriti i usnuti najlepši san, pred svoj svečani dan...
Dukat. Lenj. Kišovit. Nešto mrzovoljan. Ali ne za dugo. Nehajno nas je ispratio, propustio kroz rascvetale predele i spremne njive. Nabujali potok u podnožju se penio. 
Donja Ljubata. Zaglavljena u prošlosti, sa ljudima - ljudinama. Školski internat sa crtežima dece koja se bore između surovosti života u planini, blatnjavih seoskih puteva, i želje za nekom lepšom budućnošću, u lakovanim cipelicama kojima će gaziti gradske trotoare. 
Spust do Bosilegrada. Eh, zar smo i dotle došli! Dočekali nas prvi među jednakima, predsednik opštine i njegov pomoćnik. Divan susret, srdačan, nasmejan. Ispratili nas sa najlepšim željama za nastavak putovanja.
Vlasina. Jezero. Vazduh koji okrepljuje, svežina koja dopire od vode, neba, oblaka, okolnih pašnjaka i proplanaka...  Kakav kraj ovog trodnevnog druženja!
Ili, novi početak.
I opet ću. 
https://picasaweb.google.com/1122580265 ... t13Maj2015