Već duže vreme razmišljam o ovoj temi, a i oseti sam na svojoj koži.... tehnika me sve više opterećuje
To sam možda negde i spominjao, ali ponovo me je podstakao ovaj dobar tekst
Kako izgleda priprema za odlazak i povratak iz prirode - opterećen tehnikom
Naravno, na računaru otkriješ neku destinaciju, pronađeš trekove, pogledaš slike, pročitaš forume i komentare - to je ajde ok....
Napuniš baterije svih vrsta, staviš trek u GPS i kreneš...
Poneseš foto aparat, kameru, resetuješ ciklomaster, okačiš na sebe pulsmetar, resetuješ GPS i kreneš... Povremeno gledaš statistiku, koliko još do kraja, prolazno vrememe, brzina, gledaš da ne pretreniraš i budeš u zoni pulsa... fotografišeš, pa malo snimaš video, malo i odmoriš uživaš
Kada se vratiš kući čeka te brdo posla! Treba srediti trek (očistiti ga), srediti fotografije, obraditi video materijal i to sve postaviti na internet kako bi podelio sa drugima i pohvalio se gde si bio, šta si video da ti neko lajkuje...
I kada uđeš u taj krug, teško izlaziš - da kreneš opet u prirodu ali bez svih tih pomagala - pa nešto će ti promaći, nećeš zabeležiti, kako ćeš drugima pokazati gde si bio, neće ti lajkovati - kao da nisi ni bio nigde?
A šta je suština?
P.S. Ajde da malo razbudim forum
Tehnika i čovek sa njom
Moderator: Moderatori
Re: Tehnika i čovek sa njom
Pre sam bio i ja opterecen tehnikom. Na svu srecu bio sam student i nisam imao para za sve to. A tako sam zeleo i GPS i neki G-Shock i najbolju opremu...
Tada sam naucio da koristim kartu, da gledam oko sebe, da pamtim, da se snalazim sa losijom opremom (bavio sam se speleologijom) i sve sam to naucio. GPS nam je bio koristan (ne i neophodan) kad treba da obelezimo neki objekat na nepristupacnom terenu (a jame su uglavnom na takvim terenima).
Takodje sam zeleo da nekad i ja zabelezim neke super fotke kakve vidjamo u NG, medjutim kad shvatis da se iza svake takve slike krije ko zna koliko priprema, pa posle i obrade shvatis da to jednostavno nema smisla osim ako nisi profi fotograf.
Pre par meseci sam poceo da trcim. I tu sam na pocetku bio opterecen da u svakom trenutku znam koja mi je brzina, koliko sam presao, nosio sam telefon sa GPS-om par puta... Sad nosim samo sat i mp3 plejer a ritam odredim koji mi odgovara.
Poenta - svako nadje neki nacin da uziva u prirodi. Ako neko voli da nosi sa sobom tehnicka pomagala, samo napred. Moje misljenje je da mnogo vise uzivas ako koristis kartu, gledas oko sebe, ponekad se i izgubis, ali se vratis na put. Ako ides sa drustvom kolima na dalji put osecamo se ponosnijim ako dodjemo na cilj gledajuci kartu, znakove na putu nego slusajuci i gledajuci GPS navigaciju.
Shvatam da je nekima vazno da ne izgube ni minut kad izdvoje jedan vikend za odlazak u prirodu pa zele da to sto bolje zabeleze, ali mozda je bolje da sve to zabelezite u glavi.
Mozda je moj stav takav jer radno vreme provodim pred kompom od kad znam za sebe, pa mi zato ne treba nikakva tehnika kad odem da uzivam, vec samo dragi ljudi i priroda.
Tada sam naucio da koristim kartu, da gledam oko sebe, da pamtim, da se snalazim sa losijom opremom (bavio sam se speleologijom) i sve sam to naucio. GPS nam je bio koristan (ne i neophodan) kad treba da obelezimo neki objekat na nepristupacnom terenu (a jame su uglavnom na takvim terenima).
Takodje sam zeleo da nekad i ja zabelezim neke super fotke kakve vidjamo u NG, medjutim kad shvatis da se iza svake takve slike krije ko zna koliko priprema, pa posle i obrade shvatis da to jednostavno nema smisla osim ako nisi profi fotograf.
Pre par meseci sam poceo da trcim. I tu sam na pocetku bio opterecen da u svakom trenutku znam koja mi je brzina, koliko sam presao, nosio sam telefon sa GPS-om par puta... Sad nosim samo sat i mp3 plejer a ritam odredim koji mi odgovara.
Poenta - svako nadje neki nacin da uziva u prirodi. Ako neko voli da nosi sa sobom tehnicka pomagala, samo napred. Moje misljenje je da mnogo vise uzivas ako koristis kartu, gledas oko sebe, ponekad se i izgubis, ali se vratis na put. Ako ides sa drustvom kolima na dalji put osecamo se ponosnijim ako dodjemo na cilj gledajuci kartu, znakove na putu nego slusajuci i gledajuci GPS navigaciju.
Shvatam da je nekima vazno da ne izgube ni minut kad izdvoje jedan vikend za odlazak u prirodu pa zele da to sto bolje zabeleze, ali mozda je bolje da sve to zabelezite u glavi.
Mozda je moj stav takav jer radno vreme provodim pred kompom od kad znam za sebe, pa mi zato ne treba nikakva tehnika kad odem da uzivam, vec samo dragi ljudi i priroda.
Zapremina tela ipak nije dovoljna !
http://www.ehotim.com/blog/category/put ... iciklizam/
http://www.ehotim.com/blog/category/put ... iciklizam/
- LongDistance
- Posts: 211
- Joined: 09 Jul 2011, 20:35
- Location: Krusevac
Re: Tehnika i čovek sa njom
Neki bradati intelektualac bi to objasnio po sistemu da je covek socijalno biće, usmereno na komunikaciju sa okolinom i kao jedinka ne moze da opstane. Zato i potreba da se sharuje sa okolinombarda wrote: A šta je suština?
Obican narod bi to mnogo jednostavnije rekao: "Sto sam jeb'o ako niko ne zna?!". Zato i potreba da se sharuje sa okolinom
Moj problem kada krenem negde je sto ponesem gomilu nekih punjaca, kablova, konektora i tako tih nekih dzidza bidza, i posle kad ranac oteza eto belaja
Re: Tehnika i čovek sa njom
Mislim da treba cesce ici u prirodu, onda ces imati manje vremena obradu fotki, kacenje slika, ciscenje treka i slicno . Takodje verovatno ce ti te tehnicke stvari postati manje bitne. Inace za vikend je najavljeno 20 stepini i vedro, ako nista bar sredite bajkove jer je to ipak neophodna oprema
Re: Tehnika i čovek sa njom
Da ne bude zabune, ja sam se već rastehnikovao - nosim samo fotoaparat i GPS
A fotografije obradim kasnije i ako je interesantna priča šerujem
To je moj mini tehnički krug
Ovaj vikend i skidam bajk sa plafona garaže...
A fotografije obradim kasnije i ako je interesantna priča šerujem
To je moj mini tehnički krug
Ovaj vikend i skidam bajk sa plafona garaže...