Spanija, ovaj put duplo

Kraći i duži izveštaji i putopisi sa vaših putovanja po divljini, bilo planinarskih, bajkerskih ili nekako drugačije koncipiranih

Moderator: Moderatori

Post Reply
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Spanija, ovaj put duplo

Post by Janic »

Pozdrav dobri ljudi fribajkeri! Pre 10ak dana sam se vratio iz Spanije, gde sam biciklirao sa devojkom (čija je ovo prva ozbiljnija tura bila).
Šta da vam kažem,a šta već ne znate? Bilo je lepo, zanimljivo i poučno, tri u jedan. I dokazao sam sebi da me druge osobe mogu trpeti čak i na cikloturi! :D

Početak
Devojka se zove M. U junu sam dobio ugovor za stalno, te mi je odmor morao biti pomeren za jesen, dakle Grčka nam je bila van opcije za klasično banjanje. Gledajući mapu evrope, letove i raspoloživa sredstva, kao i moju staru tezu da je ciklotura uključujući prevoz avionom uvek po parama tu negde sa klasičnim odmorom u Grčkoj, izabrali smo Španiju, i to njen jug, kao najtopliju regiju Evrope. Spakovali smo bicikle u Pančevu, drug nas je odvezao do Temisvarskog aerodroma 16. oktobra, oko ponoći. Za troškove, koji su ovdašnjoj publici obično od izvanredne važnosti, molim sačekajte kraj teksta...

Barselona
Rana zora, 5 izjutra, fala bogu bicikli stigoše u kutijama kako smo ih zapakovali, te preko 75% mojih strepnji upravo prestaje, sad nastupa zabava! Pogodan položaj el prat aerodroma omogućava izlazak na morsku bici stazu relativno jednostavno. A dotle smo morali da sklapamo bicikle, što je potrajalo 2 sata, sa plazma doručkom i preoblačenjem. Nakon neprospavane noći u vrlo skučenom prostoru wizzair-ovog aviona.
Oko 10h stižemo na bici stazu, odmah dobijamo krila, sunceeee! :D priroda nije nešto specijalno u prvih 20km, ali oseća se miris mora, nije previše toplo, prava uživancija, da zagrejemo noge.
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Spanija, ovaj put duplo

Post by Janic »

Taragona
Nakon 30ak km ravnoga, nailazimo na prva brda, i to gore-doliranje. Mantra celog puta je- sa leve strane voda, mi pravo, brda desno. M me često pita kuda dalje, ja odgovaram samo pravo, dokle god je more sa leve strane. I prijaju uzbrdice, čak i nakon neprospavane noći, saobraćaj taman, nema kamiona, vozači poštuju biciklistu na putu kao da je njihov rod rodjeni. I tako mi klaj-kalj, uživajući u čarima brda i dolina, zbog čega smo i došli. I posmatram M, hrabro se drži, u teškim uslovima...
U taragonu stižemo kasno uveče, oko pola 8, ovo je vožnja od 85km uz cca 500m uspona, dosta za prvi dan. Airbnb je večerašnji smeštaj, sasvim pristojna sobica za umorne cikloturiste, u ovom vrlo prijatnom gradiću. Inače postoji lajtmotiv koji nas je pratio i ove godine,a prenesen je i od ranijih mojih tura, a to znači da je najstrmija i najduža uzbrdica do samog smeštaja. Zašto je to tako, ni Vučić ne bi znao...
Ujutru se budimo oko 9, pošteno smo odspavali. Nebo se smračilo, go away clouds! Ne pada ništa, zapravo je sasvim lepo vreme za razgledanje istorijskih znamenitosti , od kojih se izdvaja skulptura visoka 5m , ljudi zagrljenih u godišnjem običaju penjanja na ramena jedan drugome i pravljenja ljudske kule. Videćete na fotkama... Dalji put nastavljamo oko 15h, ovaj putem busem, na žalost nemamo vremena da vozimo do ušća reke Ebre, moramo dalje za Val.

Valensija
U Valensiju dolazimo kasno, jer se u svaki grad stiže kasno. U ovom slučaju, stižemo taman da uhvatimo poslednje zrake sunca koji se odbijaju o velelepne građevine. Cela energija grada nas oduševljava, nema previše ljudi na ulicama, ljubazni i nasmejani su uglavnom. Šklopocaju nam biciklići starom kaldrmom, prolaze i novijim pločnicima, fasade oko nas nove, uređene. M se konačno malo opušta i shvatamo da je Putovanje počelo, a sa njim i avantura. Host za ovu noć je od ranije ugovoren, to je Fernando, majstor za bicikle koji živi u samom centru Valensije. Pozdravljamo se kao da se 100 godina znamo, a donekle je to i tačno, pošto je gospodin F i sam cikloturista. Odmah nas vodi do svog trosobnog stana u centru, trenutno je sam, pošto mu je devojka otišla pešačiti Pirinejima. Stan je tek rekonstruisan, farba se nije osušila. F nas vodi po centru kao da smo mu rod rođeni, stavlja u kontekst svaku zgradu od značaja, pokazuje svoja omiljena mesta. I to se ponavlja i sutra, kada napravimo turu biciklima po centru, usput nam ispravljajući par sitnijih zamerki na biciklima. M ostaje oduševljena poslovičnim gostoprimstvom čoveka koga je tek upoznala, a mi se rastajemo kao stari drugari, uz poziv da nam dodju uskoro u Srbiju! Takvi su obično warmshowers.org domaćini, a mi nastavljamo dalje, niz obalu, do sela gde se prvo pravila paelja, čuveno špansko jelo. Odlična je, drago nam je što jedemo pravo jelo u pravom restorano, još kad bi se nebo malo razvedrilo, mada nas kiša zaobilazi...

Ka Alikanteu
Sledeća dva dana prelazimo cca 180km u jurnjavi ka sledećem WS hostu, koji nas čeka u Alikanteu. Predeli su simpatični, ništa specijalno, napuštene plaže (ovo su uglavnom sela sa po 50 hotelčina koji su zimi zatvoreni), palme, tek po negde neki lokalac. Na mahove je i sablasno, ali se zato bolje čuje more, koje nas zove da otkrijemo sve te obale i kompletiramo krug...
Drugog dana puta ka Alikanteu uveče se otkrivaju pred nama uzbrdice, pa po noći uživam u samotnim predelima koji sve više podsećaju na Andaluziju onako kako je se ja sećam, pre dve godine. No što je jednome lepota, drugom je pustoš, pa se odlučujemo za skraćivanje poslednjih 20km, vozom stižemo u centar, nakon 95km taj dan. I naravno da je host na kraju 3km uzbrdice, po kiši, u nepoznatom gradu, bez sim kartice. I naravno da je host nasmejana devojka, koja dočekuje sa širokim osmehom, smehom i obilnom paeljom. Elena je modna dizajnerka, pasionirani cikloputnik, ima momka koji već 5 god neprestano ciklira po svetu, ko zna, možda je i Snežu nekad sreo... U svakom slučaju, sad je sama u velikom stanu, priča nam o 3 meseca provedenim u Maroku...
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Spanija, ovaj put duplo

Post by Janic »

Kroz pustinju...
Od Alikantea, zemlja se drastično menja- postaje suvlja, nisko šiblje zamenjuje klasična drveća, brda su ogoljena, trave ima samo gde je čovek posadio. Prolazimo kroz predele za koje bi čovek nedvosmisleno mogao da potvrdi da pripadaju Španiji. Prebrojavam dane koji su pred nama, prebrojavam kilometre- računica je takva da M i ja nikada nećemo stići na vreme do Malage, gde smo zacrtali da nam je cilj, ako budemo pratili obalu. Zato se odlučujem da 'promašimo' Kartahenu i Mursiju i da kroz poljske puteve stignemo na drugu stranu, ispred Almerije. Plan nas tog dana služi savršeno- po prvi put nakon nekoliko dana nas greje sunce, google maps nas vodi posebnim bici putevima kroz živopisne pejzaže, sve super. I ne lezi vraže, nekih 30ak km pred kraj, teren postaje sve brdovitiji, više ni farmi nema, ostadosmo samo mi i put... a i njega nestade u jednom trenutku! I usledilo je mučno vraćanje nazad, nekih 10ak km. Opet predeli kao iz Afrike- tek je ovde sve golo, mada su uslovi za vožnju idealni- 20ak stepeni (20.oktobar da podsetim), sunca taman da ogreje, savršen drum i nigde nikog. Opet, M nije navikla na tišinu i prazninu, mi smo deca vojvodine, a kod nas je zeleno čak i u novembru. :D tog dana smo popeli i najviši 'prevoj' na silnih 350mnv, nakon čega sledi spust dužine 10km ka moru i naselju Bolnuevo, simpatičnom mestašcetu i za sada jedinom odmaralištu gde imam utisak da bih mogao doći i u toku leta i ostati 10ak dana, s obzirom da ima gde da se vozi bajs, roni i kupa na stenama.
To veče u smeštaju konstatujemo da smo dosta vozili, potreban je odmor,a brda oko nas prilično visoka, pa hajdemo lepo na bus. U početku sam bio protiv toga- ne sviđa mi se da kratim tako vožnju, cilj po meni je da se stigne što dalje bajsem, kad smo već krenuli. Ali, u životu nikada ne treba biti tvrdoglav, pusti nekad da te nose događaji. Nagrada za rastavljanje bajseva da bi stali u autobus je neočekivana lepota grade Lorca, koji nismo ni planirali posetiti, a u čijem se centru nalazi katedrala u romantičarskom stilu i početak Camino de Santiago u dužini 1220km, čiju sam drugu stazu prtio pre 2 god. I sve to ne bih video, da nismo odlučili da prekratimo...

Andaluzija
Almerija je prvi grad Andaluzije ako se gleda iz pravca istoka- prostire se sve do Portugala na zapadu. Karakteristična je po flamenku, belim selima, koridi i opuštenom stilu života. Svetski poznata obala Costa del Sol je i u oktobru puna engleza, severnjaka željnih sunca i temperatura u plusu tokom zime, pa se ovde skuplja samozvana svetska elita u svojim skupim jahtama. I Milan i M, u gradu Almerija, stigoše popodne, kao što to običaji nalažu. Palme, plaže, sunce i papagaji- sve to obećava dobar provod uz more, koji naravno počinje opštim haosom u centru grada, gde se iza nas nacrtala nenormalna žena u automobilu i odjednom krenula da svira i da nam na španskom je*e sve po spisku- na šta sam se ja nasmejao i na srpskom odgovorio da ne razumem španski. :D
Almerija na nas nije ostavila baš pozitivan utisak, nema nekog posebnog razloga, tako smo ga doživeli. Nije nam legao, sem centralne katedrale, koja je stvarno impresivna. A i tamo je bio pogreb u toku...

Put iz Almerije je čudo! Definitivno ovaj potez do Malage je pobedio po pejzažima u toku celog puta i isplatilo nam se što smo potezali na put od 3500km , makar i avionom većim delom! Vozi se pored same vode, palme svugde, seoca sa dosta duše, starosedeoci na klupama, rekreativci na brzinkama samo špartaju,a saobraćaja tek toliko da se kaže da poneko prođe. Ima i uzbrdica, ali smo sad nabacili kondiciju, pa se i ne razmišlja toliko o tome, M je uhvatila zalet i sad nema nazad, Malaga je ispred nas, iza svake uvale je očekujemo da se pojavi. Da vam pokušam opisati šta smo sve videli, ne bih uspeo, samo bih vam želeo opisati jednu scenu - početak jake i dugačke uzbrdice, znamo da nas čeka 200 visinaca do prevoja. Pogled levo, kad tamo iz rone iskače ni manje ni više nego delfin, pa drugi i za njim jos 5 komada! Zapanjeni, stajemo na nekoliko minuta i gledamo njihovu igru, prate ribarski čamac! Šta dalje reći, šta očekivati od bicikla, kad me je doveo da vidim delfine u prirodnom okruženju, mogu samo da kažem- Hvala!
Poslednji dan ture je nekih 80ak km do Malage. Iako i danas ima 800m uspona, druga je to pesma u odnosu na početak ture u Barsi- i to je lepa stvar kod cikloturizma, telo se navikne na napore kojima ga izlažemo. Ovaj poslednji napor savlađujemo bez problema, te oko 4 popodne stižemo do roditelja mog druga, čija je ulica sigurno najstrmija u kojoj sam ja ikada bio, a gde sam i pre 2 godine završavao turu, ovaj put iz suprotnog smera, one druge 3/4 Iberijskog poluostrva.

Tu se naša priča vezana za cikloturu i završava, dragi čitaoci koji ste ostali sa M i mojom malenkošću do samog kraja- 650km, 8 dana vožnje sa 2 dana pauze, divni pejzaži i još bolji ljudi, 100 utisaka i jedan veliki osmeh na lice, uz konstataciju da je lepše-u društvu!

Cene su sledeće - za nas dvoje je povratna karta sa biciklama i prtljagom Temisvar-Barselona i Malaga-Budimpesta izašla nekih 400eur ukupno. Ja sam želeo da nosim šator, ali mi je neočekivano i dobrodošlo upalo nekih 200e, što smo iskoristili za smeštaj. Kada se sve sabere, izađe na cifru oko 700e po osobi, što je približno cifri koju sam trošio u Grčkoj, kad se uračuna rent a car i nekoliko zarona sa bocama. Naravno da su troškovi mogli biti manji, da smo nosili šator, ali ta razlika u ceni nije baš toliko impresivna- preko airbnb smo uspevali vrlo često da nađemo smeštaj za 25e za noć za nas dvoje. Što se hrane tiče, ona je malo skuplja nego kod nas u supermarketima.
Ako ima nekih daljih pitanja, slobodno ih postavite.
Hvala na pažnji i nadam se da ste uživali u proputovanju Španijom zajedno sa nama makar upola onoliko koliko smo mi uživali putujući.
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Spanija, ovaj put duplo

Post by Janic »

https://goo.gl/photos/8mXWyKeMPjvtca4d8 fotke sa opisima
https://ridewithgps.com/routes/14437600 ovo je otprilike trek kojim smo se kretali s tim što smo išli sve vreme uz obalu bez ovog dela ka Granadi
Post Reply