Berane-Bar-Herceg Novi-Dubrovnik-Trebinje-Niksic-Savnik-Zabljak-Kanjonom Tare-Mojkovac-Berane
29.12.2015 - 2.1.2016
Božansko putešestvije u Slavi Boga TvorcaIsplanirah putesestvije u skladu sa najavljenim vremenskim prilikama i trenutnim finansijskim mogucnostima, da u 5 dana proputujem svekolikom Bozjom ljepotom i zamolih Boga Tvorca da mi u svojoj Sili i Slavi podari blagodeti i omoguci da u jednom dahu proputujem od Berana do Bara i Sutomora, a potom uzivajuce nastavim uz obalu mora i naposletku se bezbjedno i zadovoljno vratim u jednome dahu od Dubrovnika do Berana.
29.12.2015 Polazak u 5h zorom, maglovitom i prohladnom uz obalu Lima sve do Andrijevice i skretanja za Tresnjevik, pri usponu sunce progrijava i sva ljepota zeljenog postaje uzivajuca stvarnost, Bozja priroda i planinski krajolik obasjan suncem pricinjavaju potpuno zadovljstvo i nakon 18km uspona odmoran dolazim na prevoj Tresnjevik 1534 mnv, posle par kilometara spusta, kraj izvora na putu sledi obilan rucak, sa ocaravajucim pogledom na obasjane vrhove Komova, potom dugotrajni spust do obale mlade Tare, uz cije smaragdne odsjaje stizem na Verusu da predahnem uz duplu kafu.
Cjelog dana okupan suncem, ocesljan vjetrom, mazen zuborom izvora, potoka, rijeka i suskanjem razigranog lisca ustalasalih suma, raznjezeno posmatram sunce pri zalasku nad serpentinama koje me provode kroz Lijevu Rijeku, sa sutonom prolazim prevoj i dugotrajnim spustom niz kanjon Male Rijeke prelazim kanjon Morace, uz ciju obalu nastavljam kroz Podgoricu sve do Virpazara, gdje se odmorih setajuci starim gradom na Skadru.
U dubokoj noci, ocaran treptajem zvijezda, obasjan mjesecinom i rasplesan vjetrom, uspinjah se okomitim stranama starog puta za Bar, preko goleme Rumije sve do prevoja na Sutormanu i uz uraganski vjetar krivudavo spustah strminom masiva sa pogledom na prostrana svjetla usnulog Bara, sve do obale mora, da uz burne talase sneno nastavim Sutomoru i obecanoj rajskoj plazi, gdje nakon 25 sati uzbudljivog proputovanja spokojno utonuh u san.
30.12.2015 Budi me sunce oko podneva, toplinom raskopcava vrecu za spavanje i svlaci svu odjecu, dok razuzdan vjetar njise cemprese a moru zatalasava povrsi, u zavjetrini i narucju magicne plaze cjelodnevno se suncam sve do rumenila pucine pri zalasku.
U sutonu prolazim prevoj i vjetrovitim spustom stizem u Buljarice da u izvanrednom restoranu Plaza na samoj obali okrijepim dusu i tijelo uz odlilcnu duzu s mlijekom i ljudski razgovor sa vrsnim ugostiteljima, porodicom Vucicevic, koji ne htjedose naplatiti uslugu, vec po drugi put castise i svesrdno ponudise da besplatno prenocim u apartmanu i sklonim se sa vjetrine, pa sjutra nastavim putesestvije, zahvalih se na pomoci i plemenitosti uz objasnjenje da mi ove noci valja stici do Herceg Novog i pod zvijezdama carobne plaze usniti.
Nastavih odmoran i nadahnut toplinom ljudske plemenitosti do Becica i uz obalu prema starom gradu Budve cije kamenom poplocane ulice lagano izdjirah pa nastavih Grbaljskom Lastvom prema Tivtu, prodjirah i Porto Montenegro, pa trajektom na drugu stranu zaliva gdje uminu vjetar i neumoren pristigoh carobnoj plazi u Meljinama da spokojno usnim.
31.12.2015 Sapatom me more rasanjuje, zeli da mi lice mije, namah ruke dodiruje, osmjeh pjenom izmamljuje, nad brdom se sunce nadvisuje, ka da viri il' namiguje, pa se prope, svjetloscu se goropadi, da me zgrije, tijelo mi podmladi, opruzen na pjesku i potpuno nag, prepustih zracima da utisnu trag i pulsanje mora da mi piju oci, dok zamisljam kuda duz pucine krocim, u tren snove pretocih u stvarnost, Bozanskom ljepotom dozivljeh beskrajnost, proze se toplina, uzbuja vrelina, razbuktalo sunce nemilice pece, razumljeh ga samo da mi time rece, neka more bude tijelu tvom odijelo, rashladi se njime da ti nije vrelo i more me prigrli, rashladu mi pruzi, talasanjem kazuje da se rado druzi, plaza sve to gleda, a pijesak se smije i doziva sebi da me sunce zgrije, cjelog dana tako ljubovasmo divno, iznova me more privlacilo silno, udvarala plaza da na pjesku lezem, cjelivalo sunce dokle se protezem, sve do kraja dana i pred suton krasni, potrajase nasi zagrljaji strasni.
Obalom Herceg Novog lagano prodjirah i na terasi u Igalu s pogledom na ostrvo Mamula i ulaz u Bokokotorski zaliv, uz dobru kafu ispratih pogledom sunce sto za brijegom zadje, da nekom tamo svane i radosti svjetloscu donese, pa nastavih usponom do granicnih prelaza i sjurih niz zanosne Konavle, projurih nad Cavtatom i kroz Plat, Mline, Srebrno, Kupare da se uspenjem u vidokrug Dubrovniku sto me ceka okovan kamenim zidinama i ukrasen praznicnim svjetlima.
Prosetah duz lijepog Straduna i stare luke, klizeci uglacanim kamenim ulicama, pa nastavih duzima poluostrvskog priobalja put velike luke i uspeh do novog mosta nad Dubrovackom rijekom, prodjirah na drugu stranu i okrenuh da se penjem gornjim putem i ponovo sjurim starom gradu prije ponoci, gdje su ljudi odasvukud dosli da se vesele, opijaju morem i vinom, dok Seve piva i zanosno njise festa traje lipo i vatromet uzdize, oko 2 od ponoci sveg mi bjese dosta, pa lagano podjoh, u Srebreno dodjoh, da na lipoj plazi, odmorim dusu i tilo, jer mi tako trazi.
1.1.2016 Sa svitanjem se budim, odmoran i raspolozen, mada odspavah samo 3 sata, dok se nad morem grupisu silni oblaci, temperatura je savim ugodna za opusteno bicikliranje. Znajuci da od obale mora do Berana nema nocenja i da valja u jednom dahu sve planinske uspone proci, iznova zamolih svoga Boga Tvorca da mi podari svoje blagodeti, volju, istrajnost i snagu, da u Njegovoj sili i slavi zaokruzim ovo Bozansko putesestvije, a potom radosno i nadahnuto nastavih proputovanje.
Uspinjah se lako ostrim usponom do skretanja za granicni prelaz Brgat Gornji i dalje okomitim putem usjecenim u stijenama do prvog granicnog prelaza gdje me docekase tri mlada sluzbenika s osmjehom i komentarom, da ga dobro motam uzbrdo, nasalih se odgovorom kako sam vranca vec svikao kud treba proci i on samo ide, na sledecem prelazu slicna situacija, nakon cega se ubrzo dohvatih zaravni i ubrzah dok ne stigoh u prelijepo Trebinje, grad u kome osim ljudi i kamene ulice, trgovi, kuce i mostovi imaju dusu.
Trebinje je mjesto za visednevni boravak, ipak ovoga puta mogu sebi priustiti samo djiranje po gradu i uzoj okolini, nakon cega na glavnom trgu srecem reportere TV Srpske koji me zamolise kao prvog cikloturistu u novoj za intervju, ukratko popricasmo a onda i ja snimih svojom kamerom dok upucuju pozdrave svim Berancima, ujedno mi preporucise obilazak starog grada i dobar restoran odmah posle ulaza istog naziva Stari Grad, gdje me ljubazno usluzise odlicnim cevapima i dobrom kafom, a uz jelo ljudski porazgovarah sa prisutnim Trebinjcima, takodje gostima lokala koji kasnije odose.
Ipak, najljepse iznenadjenje bi kad mlada Ljudina udje u restoran i sa ulaza me pozdravi sa zdravo Beranac, pitam ga otkud zna odakle sam, kaze rekli mu ovi sto sa njima prethodno besjedih, a onda mi Ljudina nudi pomoc ako mi treba, poziva me da mu budem gost na veceri, da prespavam i sjutra odmoran nastavim putesestvije, rece da je iz Mojkovca, da se ozenio i zivi u Trebinju a da mu je majka iz moga roda i kraja, zahvalih se Ljudini i objasnih da nastavljam dalje uz Bozju blagodat, a nakon pola sata odmoran i osvjezen krenuh uz Trebisnjicu predivnim krajolikom i dugo razmisljah o bratskoj srdacnosti i plemenitosti ove Ljudine, shvatajuci da pogrijesih sto ne uzeh njegov telefonski broj da smo u kontaktu, ali ima nacina da to ispravim i na ljeto pozovem ovu Ljudinu da dodje i bude moj gost, pa zajedno obidjemo ljepote mog podneblja, na biciklima.
Nakon desetokilometarskog predivnog i zaravnjenog predjela uz rijeku Trebisnjicu, sledi veoma strm uspon stjenovitim hercegovackim planinama, oko 20km gdje se uglavom mota samo prvom i malim brojem krivina, jer put je usjecen u planinskim stranama i samo penje, negdje na polovini i sunce zadje kod mjesta Zupa, gdje mi rekose da ima jos 10km uspona i tako do prvog granicnog prelaza i jos dva kilometra iznad, a na crnogorskom prelazu sluzbenik me gleda cudeci se i upita, jesam li se umorio ? zagledam ga netremice, pa se kao iscudjavam, a od cega ?! ipak dodah da su mogli sve ovo malo vise izuvijati, da se lakse moze biciklima doakati, jos ga pitam kako su prolazili ovi prethodni biciklisti, a on zbunjen gleda pa mi znacajno kaze, otkad ovdje radi nije vidjao druge iz ovoga pravca, no iz suprotnog kako se sjuruju niz ove padine, ali ako bude jos neko naisao ovijem usponom da ce mu reci kako je bilo meni, a onda se dobro ismijasmo, pa nastavih dalje preko zaravnjenih Vilusi i sjurih naposletku iznad jezera, sve do centra u Niksicu, da uz kaficu predahnem i za najtezi dio puta pripremim. Ljubazni konobar mi dosipa pune flase vode, pa prodjirah glavnom ulicom i okrenuh put Savnika.
Na izlazu iz grada kruzni tok i dva pravca a u sredin benzinska pumpa gdje mi sluzbenik objasni da je lakse ovim desnim i taman da krenem kad dolazi, pozdravlja i prilazi mlada Ljudina, kaze sve ce mi objasniti, da je i on biciklista, a kad mu rekoh sta sam sve proputovao i da sada iz Dubrovnika dolazim i bas sada za Berane polazim, da proputujem u jednome dahu, on se zapanji, rece da je i dovde mnogo, pa me Ljudina andjeoskim glasom i pogledom moli da predahnem i budem njegov gost, poziva na veceru i prenociste, jer vec je 21h, noc je hladna i najavljen je debeli temperaturni minus, pa da sjutra odmoran s jutrom nastavim, zahvalih se i objasnih da sa sigurnoscu osjecam da uz Bozju silu, slavu i blagodati ovog puta mogu nastaviti sve do kraja, da je Bog uz mene tokom cjelog putesestvija i sve ce biti u redu uz Bozju volju, a onda me Ljudina blago prigrli i andjeoski briznonjeznim glasom zamoli da budem oprezan i da se cuvam, objasni da zivi u toj ulici Partizanski put, drzi autoservis, mislim da je Kontic i ako bude problema da tu dodjem.
Nastavih putesestvije pune duse ljudske plemenitosti i ljepote, dok ubrzano jurim zaravnjenim putem kroz naselja sve do mosta i krivine sto me penje u planine i razmisljam o Ljudinama i njihovoj briznoj velikodusnosti sa zeljom da ih pozovem sebi i skupa uzivamo biciklirajuci u ljepoti moga krajolika.
Nakon par kilometara jakog uspona temperatura okomito pada, zastajem da predahnem i otpijem vodu, a na svoje iznenadjenje u flasama je samo led bez kapi vode, uzimam integralni keks i uz negro bonbone nastavljam ostar uspon na vjetrovitoj mrazini, nakon desetak kilometara osjecam tezak premor, opruzam tijelo na hladnom asfaltu i razmisljam kako dalje, molim Boga Tvorca da me podrzi i osnazi i svu svoju Silu i Slavu pokaze na mojoj nejakoj malenkosti, ustajem i preturam po bisagama, nalazim dvije socne jonatan jabuke, jednu uzimam umotavam u kesu i peskir a onda nogom od cestu dobro razgazim, posrcem socan sok i pojedem ostatak, prosetam se gore-dolje da zgrijem promrzlo tijelo i trljam prste koji su se uprkos dobrim rukavicama potpuno smrzli, osjecam poboljsanje i neku neobjasnjivu energiju iznova u sebi, zajasem vranca i samo motam, a on se svikao i sam zna kuda treba, smijem se pod vedrim zvjezdanim nebom na mrazovitoj vjetrometini, nedozivljena snaga i volja samnom upravlja i samo se penjem gledajuci poslednja svjetla grada sto nestaju duboko u podnozju.
2.1.2016 Bezbroj puta je izgledalo da sam na prevoju, a nakon krivina nista manji usponi, bezobzirni mraz vec probija i debelu termo kapu zebuci usi koje naizmjenicno trljam, disem skupljenih usta kao na cjevcicu da sprijecim hladnoci da prodre u grlo, tjelo je dovoljno zagrijano od stalnog motanja ali prsti na nogama pomalo zebu uprkos dobroj planinarskoj obuci, najveci problem su promrzli prsti na rukama koje ucestalo stiscem i otpustam i nos koji gotovo stalno i obilno vlazi, a zbog toga cesto zastajkujem i hrpama maramica susim, konacno kraca zaravan na prevoju uz snazan hladan vjetar, a potom strmoglavan spust, cesta zbog posute soli nije mnogo poledila, znam da ce pri spustu biti brze ali mnogo hladnije, oprezno se spustam stalno koceci, mrazni vjetar pri vecoj brzini je mnogo hladniji i tijelo se ubrzo hladi do nepodnosljivosti, spustam se koceci skoro promrzlim rukama i svo vrijeme okrecem pedale unazad da kolko-tolko zgrijem misice i tetive na nogama, na odlicnoj jakni marmont od goreteks materijala hvata se led, obucen sam viseslojno vrhunskim aktivnim majicama i dodatno izvrsnom softsel jaknom, ipak mraz mi neprijatno hladi gornji dio ledja i ramena, cesto ustajem i vozim uspravno na biciklu dok se spustam i pritom njisem, uvijam tijelom, pokusavajuci da svaki misic pokrenem i sprijecim smrzavanje, na pola spustanja s desne strane ugledah osvjetljen i zatvoren planinski hotel sa nadkrivenim ulazom u garazu, dobar zaklon od vjetra i tu se odmorih razgibavajuci i trljajuci cjelo tijelo, potom nastavih uz blago olaksanje i spustih se u Savnik gdje povecana izmaglica i vlaga opasno prodiru u tijelo, te ubrzo nastavih dalje prema Zabljaku.
Novi put se okomito uspinje gotovo bez krivina, nepodnosljivo za vec izmoreno tijelo, pjesacim gurajuci natovareno biciklo, duboka noc je vedra, bozanstveno zvjezdana i kristalno jasno se vide svi obrisi okolnih planina na prodornoj mjesecini, zastajem na prvom raskrscu i blagoj zaravni, udisem punim plucima suvi prohladni vazduh dok u meni sve se isceljujuce obnavlja i budi, okrecem se oko sebe i posmatram Bozju ljepotu okolnog krajolika, stamene masive i vrhove sto me okruzuju obasjani mjesecinom i odsjajem onog istog sunca sto me prethodno grijalo i mazilo, a sada mi svojom od mjeseca prenesenom svjetloscu uljepsava vidike i obasjava pute.
U trenu osjetih svoju malenkost i nistavnost u svemu ovome, a onda snazan osjecaj da je sva okolna ljepota stvorena od Boga bas za mene, da njome napajam oci, ozarujem lice, uzdisem od ljepote prizora i spoznam silu i slavu svoga Boga Tvorca i sveg stvorenog pod Njegovim nebom. Oh, kakva blagodat moj Boze !
Pomislih sa zaljenjem da je steta sto sve ovo ne mogu snimiti kamerom kojoj ugradjen senzor blokira sve funkcije vec na -5 da bi sacuvao optiku i hard disk od ostecenja, ni telefon ne funkcionise u ovim uslovima, jer svo vrijeme preko planina temperatura se kretala od -15 do -20 stepeni, a zelja mi bi da bar jednu sliku neopisive ljepote prenesem ljudima, jer meni ne treba, sva dozivljena ljepota vjecno je utisnuta, zivi i sja u srzi moga bica.
Pretjerana hladnoca tjera me da nastavim bicikliranje, uzimam preostalu jabuku i na isti nacin je obradjujem u najsladji obrok, zajasem sviknutog vranca koji zna dje trebamo ici, a ja samo neumorno motam i glasno se iznova smijem, a potom iznova cutke divim sveprisutnoj ljepoti, pa tako-lako sve do poduzeg tunela na cijoj se sredini osjeti ugodno zatopljenje, tu zastadoh, oslonih biciklo i na peskiru preko betona se opruzih sklopivsi oci na par minuta dok me ne obuze potpuno smirenje, sto bi dovoljno za nastavak putesestvija, pri izlasku iz toplog tunela ujede me ljuti mraz i jeza mi protrese svo tijelo, a potom se iznenadih da se s ove strane vec obdanilo, nebo se vedro plavi a sunce rasplamsava vrhove planina, ponadah se da ce uskoro moci malo da me zgrije a kad stigoh u podnozje Savinoga Kuka, granu zvjezda sjajna da me prodje muka, no toplina zraka u silnome mrazu sicusno se stisla, ne dopire meni mada to je ista, vec me samo zraci i uvelje blista,a ljepota od Savine planinske gromade porumenje od siline suncanoga svjetla, sto dovoljno bi da tu odmah stanem, gledajuci nijemo prizor ne mogah da danem i tad rekoh suncu sad ne moras da grijes, dovoljno mi lijepo i kad svjetlost sijes, pa produzih veselo do Zabljaka grada, onda skrenuh desno put suncevog traga, sto kroz jele treptaj blago prosijava i niz serpentine uvijene sletih, Djurdjevica Tari ka ora doletih.

Prodjoh s druge strane mosta i tu dobro jedoh, tunjevina komade, uz masline crne i sardine cvrste, sto se s mrazom smrzle da mi se prepuste, u stomaku potom potpuno opuste, a pod suncem jarkim sto ovdje vec grije, ja se smjesim njemu, ono meni smije, jedan drugom dva smo svijeta i ljubavi dvije.
Oba sjajna, zadovoljna, uz kanjon Tare do Mojkovca druzismo se, ja svratih u caffe Vidikovac kod prijatelja, ono dalje podje,a kod Vaska starog vuka sve milina nidje muka, Nes mu kafa ka no jardum gusta, eh meraka kad napojih usta, pa posluzi kolace sto ih zove Ledne Kocke, pola bjeli, pola cokoladni i bas kao kocke, ukus im ne mogu opisat lako, slatki ka no medovina, a nije bas tako, kad mu rekoh nakon svega da mi osta sasvim malo tjelesnoga bola, on sa smjeskom mudro veli ices kuci ti bez bola, dones curo za Novesa to sto osta od rasola, kad to ispih ja se gicnuh ka konjina neka, snaga mi se povratila od prijekoga lijeka, pozdravih se i zahvalih ovoj vjestoj glavi, sve se usput crni nocu, al' meni se plavi, motam smjerno uz dolinu Lima, u dusi mi beskrajna milina, doma dodjoh zadovoljan, sve iz stare u godine nove, zaspah slatko pretacuci ovu stvarnost u najljepse snove.
Nakon predjenih 300 km od Dubrovnika do Berana, bez spavanja, u jednom dahu i uz svekoliko uzivanje, pritom biciklirajuci nekim od najtezih uspona golemih planina, a posebno nocu bez vode na minusu i do -20 stepeni, cjelih 12 sati, od 22h do 10h sledeceg dana i predaha na Djurdjevica Tari, a sve ukupno proputovanje je u trajanju 40 sati, spavao sam cjelog narednog dana uz samo jedno budjenje i obilan obrok, da bi me sledeceg dana potpuno oporavila Ljilja s kafama i odlicnim pasuljem,a posebno Milica s dva kila vrhunskog pecenja, izvanrednom tursijom, uz slatko s orasima, dzemom od sljiva i raznovrsnim vocem, sve u svemu tri sam se dana obilno hranio, dugotrajno spavao i pomalo setao za potpuni oporavak.
Zahvaljujem svim plemenitim Ljudima na ponudjenoj i pruzenoj pomoci, srdacnoj brizi i andjeoskoj paznji !Hvala Bogu Tvorcu sto pokaza svoju bezgranicnu Silu i Slavu na mojoj malenkosti,
uz sve darivane i neizmjerne blagodati i radosti !Foto album putesestvija >
https://goo.gl/photos/SXUiGCx1SP3UeMgd6Mapa putesestvija >
http://ridewithgps.com/routes/11726163https://www.google.com/maps/dir/Berane,+Montenegro/42.8503667,19.8685303/@42.4858572,18.468695,152925m/data=!3m1!1e3!4m59!4m58!1m55!1m1!1s0x135293d1bf9a8fd9:0x2c7bf94639f1d5f2!2m2!1d19.8603732!2d42.8379344!3m4!1m2!1d19.6970098!2d42.7420049!3s0x1352869a5be9ba19:0x9bb41c6ee3ce8cd3!3m4!1m2!1d19.3915062!2d42.5683676!3s0x134d8ff05ae05693:0x240c1c1a54ed1d88!3m4!1m2!1d19.0961569!2d42.2512199!3s0x134ddeaaa5fbe02b:0x942cfc0693b20ba0!3m4!1m2!1d19.1400751!2d42.1370261!3s0x134e75a8038e2bc5:0x99aa20a5fc9463e5!3m4!1m2!1d19.1081199!2d42.0988202!3s0x134e74091997695d:0x309c1a387e3e3888!3m4!1m2!1d19.0903109!2d42.1074579!3s0x134e76a62cc82313:0xc0fe2edce2f006da!3m4!1m2!1d18.1727265!2d42.6260746!3s0x134c0ccedffd1dbd:0xd87566427987b9dc!3m4!1m2!1d18.9027892!2d42.7781353!3s0x134da9809156a7a1:0x63a6581fb197154!3m4!1m2!1d19.1241475!2d43.1315383!3s0x134d3ec231c5f05b:0x9da62d73b904dfae!3m4!1m2!1d19.5749049!2d42.9580793!3s0x13529e2b1040cc75:0x79042267c993d58b!1m0!3e0Duhovna muzika - Slava Bogu Tvorcu i Hristu Spasiocu > http://www55.zippyshare.com/v/mGC85ygD/file.htmlDJ Noves - Serbian Soul Sky > http://www11.zippyshare.com/v/YPn19S4d/file.html(preuzimanje muzike klikom na gornji desni kvadrat oranz boje s natpisom Download Now)