Iberija tour 2014

Kraći i duži izveštaji i putopisi sa vaših putovanja po divljini, bilo planinarskih, bajkerskih ili nekako drugačije koncipiranih

Moderator: Moderatori

Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Iberija tour 2014

Post by Janic »

Mapa puteva kojima sam hodio, još mlađan, pod srebrnim lukom- http://ridewithgps.com/trips/3718892
Fotke- https://plus.google.com/photos/10380412 ... tI_8w6zAMQ

Sevilja
7. dana je bog sebi odlučio da napravi mesto za odmor. Otišao je prvo u Pariz, al je shvatio da je često kiša. I tako je nastala Sevilja. Nema dalje, grad je jedinstven, zanimljiv i potpuno skladno lep. I seksi. U grad sam stigao vrlo rano, u autobusu iz Lisabona nisam skoro ni spavao. Sastavio sam bajs i krenuo da se šetam gradom. Šest ujutru, potpuna mrakčina, čistači i ja se šećkamo starim gradom. Divota, mislim u sebi, nema mnogo ljudi koji su videli Sevilju u ovom izdanju. Oko 8 svanjiva, doručkujem sa wifijem i saznajem da mi drug stiže popodne, oko 4. Treba ubiti tih nekoliko sati. Razgledam katedralu, parkiram bajk u dvorište crkve, niko mi ništa ne reče protivu toga. Velelepna, sa ukusom, ostavlja poseban utisak, kao i sve u Sevilji!
A onda kreće vrućina. Sa velikim V. Mislim se da je dobro što je ovo kraj ture, u pravu su bili oni koji su mi rekli da je Andalusija previše topla da bi se po njoj vozilo u Avgustu. O tempora o mores! Odspavam u parku nakon razgledanja, polako se sunce spušta. I onda šok! Na autobuskoj stanici mi kažu da u busevima ne primaju bicikle! E do mojega! Sklapam u svojoj glavi novi plan, pošto postojeći ne drži vodu. Nas dvojica smo trebali da se do Tarife i Malage krećemo zajedno, busem. Ništa. ne bilo mi teško, evo reeešenja, što kaže Z. Radmilović! Al prvo se nalazim sa drugom na avtobuskoj stanici, grlimo se i pozdravljamo, u sebi nikako da se načudim moćima modernih tehnologija- omogućava nam da se pronađemo u Sevilji!
Pijemo pivo i razvijamo novu, kontraofanzivu- ja da krenem ne bilo mi teško, ka 180km udaljenoj Tarifi, zadnjem gradu Starog sveta, a on da razgleda ove lepote još večeras. Na brzinu ručovečeram piletinu, neočekivano se pozdravljamo još jedanput i krećem ka jugu, imam nešto više od 24h da stignem na more, preko avgustovski vrele zemlje koja više liči na Afriku! I tada skapiram da mi nemamo nijednu zajedničku fotku! E jbg, šta da se radi!
Oko 7 krećem iz grada, planiram da vozim noću, naravno, a kako drugačije. A predeli! Ej, preeedeli! Suva zemlja, žuta polja, hacijenda kao iz vesterna, svugda krave i bikovi, saobraćaj redak! Ma perfekcija, suze radosnice mi idu na oči! Jao, pa ja vozim po Andalusiji!
Znam da je tokom dana pakao. I da bi bilo dobro da što veći deo puta ugrabim uveče. Al sam umoran do neprospavane prethodne noći. Vožnjom kroz ove predele uočavam jednu stvar- pojedinačno, bikovi, krave i kurve daleko nadmašuju broj običnih ljudi! Skoro svaka kafana ima strip bar, odmorište i restoran. Sa ruletom. I kakav je ovo mrak, ni sam Pustolov se ne bi postideo! Vode nemam baš previše, kampujem sa nešto manje od litre. Postavljam šator na brdu, vetrić donosi zvukove ranča sa druge strane puta- lajanje kerova i mukanje. Nema nikoga, zemlja nikad tvrđa, jedva pobijam kočiće. Teško zaspim, od vetra mi se učini da mi neko krade bicikli. Kraj jednog uzbudljivog dana i sasvim neočekivanih prvih 65km puta od Sevilje do Tarife.
Sutradan ustajem oko 8 tek, uspavao sam se! Diži šator, trk dok nije svanulo. Vode vrlo malo, sela nikuda! A rađanje sunca na ovoj preriji je poseban doživljaj! Brda sve viša, uspevam da se snabdem vodom pored vinarije 'El diablo'. Postaje baš toplo nakon doručka, prolazim živopisne gradove, zarobljen sam u špageti filmu!
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Iberija tour 2014

Post by Janic »

Srce Andalusije

Jerez. I samo ime vam govori da je ovde leti pakao. Al dobro, pivo sve to izravnja. Kvazi primorski grad, zakucan u unutrašnjosti, palme i bulevari, nasmejani ljudi i dosta turista. Prijatno mesto, nakon nekoliko ozbiljnijih uzbrdica. I aerodroma. Svugde aerodromi. Javljam se porodici i drugaru, on kreće za Tarifu. Meni ostalo još 100ak km, kažem optimistično. Stižem, nema problem. E kad ono cvrc, nikada nije tako jednostavno kao što izgleda! Na izlasku iz Jereza me dočekuje autoput, ima znak koji kod nas znači da se samo motorna vozila tuda smeju kretati. Kasnije saznajem da je u Španiji drugačije, tj ako ne piše da je zabranjeno, smete voziti bicikli po tim autoputevima. Tada to nisam znao, pa nalevo krug i lokalnim putevima. Al to je duže! Već je 1 popodne, ciklokompjuter pokazuje 45 stepeni! Mozak ključa, nigde hlada, samo poneki andaluzijski gonič cikloturista, i ja, koji sam prestao i da se znojim, koliko je vruće. Lagano okrećem pedale, nije bilo ovoliko toplo još od Barse!
Prolazim nekoliko opustelih, živopisnih sela, kuće su bele, savršeno održavane. I prolazim pored javnog bazena. Deca se brćkaju,a ja nemam vremena, samo vozim, a čini se da se kilometri samo uvećavaju. Imam i problem tehničke prirode. U Lisabonu su mi ukrali punjač za mobilni, pa mi je tablet na 15% baterije! Ipak, ovo rešavam u obližnjoj kafani, hvaljen bio Ktulu!

Medina Sidonia je lep gradić, postavljen na najvišem brdu u 50km, strmo strmo strmije! Zaobilazim kolonu sahrane i spuštam se u ravnicu, sada već skoro da mogu da namirišem okean! Ipak, poslednjih 30km pre Tarife su najzanimljiviji! Hvala google-u, vodi me na prašnjavu stazu, sa jedne strane šumica, a sa druge beskrajna polja i bikovi, čini se hiljade njih me gleda, na svu sreću su pregrađeni. Ne bih ja ovde tako opušteno smeo, da vam kažem, da nema te ograde! :D
Pada mrak, a ja prelazim i tih poslednjih 15km do Tarife, potpuno iznuren. Ali vredelo je! Ovo je bio jedan od najjačih dana u svakom pogledu, test fizički i psihički! Smeštamo se u kamp, čuvamo pare! Drugar uzima moj šator, a ja spavam na travi, u vreći. Sve u najboljem redu. Šator pored našeg se drma. Neko ima sex, a neko pređe 220km za 20 i kusur sati :D

Tarifa
Gomila turista, beskrajna plaža, beo pesak, smaračina jednom rečju. :D voda je problem. Hladna je, retko se ko i kupa, nije za plivanje, struje su jake, ovo je raskrsnica svetova, nosi voda. Zadivljuju me španci, dođe im milion ljudi, a ne može se uporediti ni sa CG, a kamoli sa rajem Grčke. Smatram da je ono što sam juče izvezao daleko zanimljivije, al dobro, ko mene pita, ja sam bjedni cikloturista iz Srbije, a narod voli more, pa to ti je. :D
Sama Tarifa je udaljena od Afrike 15km, vidi se kada je lepo vreme. Plan nam je da ovde Scuba ronimo nekoliko zarona, i za 3 dana odemo za Malagu, kod mog drugara, još jednog sa razmene. Inigo nas čeka već, bio je čovek u Indiji na volontiranju. Sam grad je prilično fin, ima dosta vetra i staru tvrđavu.
Plan pada u vodu kada nam kažu da nema biciklova u bus! Uh, majku mu, šta sada da radim!? :D dajem teže stvari drugaru Vuku,a ja minimalno natovaren forsiram Gibraltar u pola 5 ujutru! Do Malage ima sitnih 190km.
Početak ture čini uzbrdica od preko 10%, mrak je, čuju se samo vetrenjače, koje rade kao lude. Vetar je grudni, jebo mu ja pas mater, nikada po jačem vetru nisam vozio! A kada vam to kaže neko ko redovno forsira Banat, to nešto znači ipak. :D Situacija je ponovo nadrealna, ali su mi tri dana odmora dala dosta snage, pa se bez većih problema verem i na ovo, poslednje brdo ture. Spust do vode je brz, traje 25km i imam i dosta sreće sa vremenom. Pored grada Gibraltara prolazim bez skretanja, reba britanska viza za ulazak. Magla je, za vožnju vrlo prijatnih 16 stepeni i klasični Afričko-andalusijski krajolik. Vidi se voda, te prosto uživam, kapiram da je ovakva vožnja za prosečnog srbina dar od boga! Gradići manji i veći se samo nižu, stajem za ručak i kupanje, ovaj put na mediteranu. Eto, opet sam došao na to more! I to prvi put nakon Barselone ga vidim, lep je okean, al je ovo ipak dosta komfornije.
Do malage mora autoputem, usko je, dve trake, potpuno zakrčeno automobilima, saobraćaj je prilično spor, vozači krajnje pažljivi, pa je samo dosadno, ne osećam da sam ugrožen više nego na klasičnim domaćim putevima. Negde oko pola 8 stižem u Malagu. Vuka nigde, nema ga da se javi na fejsbuk. Ništa, nastavljam sam do Injigove kuće. Naravno, i on živi na 8km od centra, na vrh brda, brat bratu 15% uspona. Nema veze, stigao sam! Radostan sam pošto ga ponovo vidim, ali i tužan- gotovo je! nema više kilometara, nakon cca 2600km i 23 dana u sedlu, stižem na krajnje odredište!
Injigova kuća je baš fensi, gleda na more, ispod je grad, ima čovek i bazen, koji deli sa još dve porodice, doduše. Vuk stiže nešto kasnije, prvi bus iz Tarife je bio pun, pa je uhvatio sledeći. Porodica je vrlo srdačna, dajemo im poklone, rakiju, a šta drugo, koju je ovaj teglio dve nedelje u planinarskom rancu.
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Iberija tour 2014

Post by Janic »

Malaga, ferija i planinarenje

Nisam vozio mnogo, nema mape.
Fotke- https://plus.google.com/photos/10380412 ... 6301841409

Heh, Malaga i ferija. Ubitačna kombinacija. Grad postaje košnica, milioni ljudi se tiskaju ulicama, poput jedne ogromne spužve, kao što reče baladšević. Počnimo redom...

Injigo i njegova porodica su nas ugostili sjajno, kao najrođenije. Npr on je jednom u životu video mog druga Vuka, ali je bio skroz kool da mu ovaj odsedne u kući 5 noći! Laf od čoveka :D
I tata mu je car, biciklista, planinar, doktor specijalista intenzivne nege. Vodio nas je na jedno planinarenje u okolini, lep pogled na to srce afrike u Evropi. 700m uspona za taj dan, videćete na fotkama, sreli smo i jednu lisicu... i ovde se potvrdilo pravilo da u turističkim zemljama nikako ne treba jesti na turističkim lokacijama. Ručak i pivo baš onako muške količine za 8e ukupno? yes, please! :D Gaspacho je njihova čorba od šargarepe i drugih povrćki, služi se hladna i neverovatno osvežava. Obavezno probajte, ako se nađete u prilici. Služi se i u ostalim delovima Španije, ali je ovo specijalitet sa juga.
Ferije su gradske svečanosti, svaki veći grad ih ima i dešavaju se u julu i avgustu, ako sam dobro skapirao. Ja sam imao sreće da odsednem baš u nedelji kada se iste održavaju u Malagi. Te ferije važe za najveću žurku na otvorenom u celoj Španiji. I stvarno je atmosfera neverovatna! Počevši od 8,9 ujutru ljudi šetaju ulicama, ujutru ima i dece i beba, kako napreduje dan ka večeri, tako stvari postaju luđe i pijanije. Ulični svirači su na svakom ćošku prilično velikog istorijskog centra, svi su opušteni, smeju se, devojke i momci se šetaju u živopisnim narodnim nošnjama, umetničke grupe nastupaju... i najlepše od svega je osećaj slobode i pozitivnog osećaja koji okružuje celu stvar. Da, ima pijanih, ali niko nikoga mrko ne gleda. Da, oseća se pomalo povraćka, ali ništa strašno. Da, alkohol se toči. I to slatkasto belo vino, Cartojal, moram reći da smo se prilično dobili. Flaša od 0.7l 4e, realno je jeftinoća. :D gužva svugde, ljudi se tiskaju, deo ste jedne bezglave, amorfne mase. Ja inače nisam ljubitelj masovnih letnjih festivala i masovki, ali je ovo krajnje dobrodušna i opuštajuća stvar, nema greške!
Za vreme ferija ima i umetničkih programa. I borbi sa bikovima. Pitam ja Injiga kako to funkcioniše. Kaže da je to slično cirkusu formule 1 u tome što se korida seli iz grada u grad tokom letnjih meseci i organizuju se borbe sa bikovima tokom celog dana. Popodne su manje atraktivne borbe, bikovi su manji, a toreadori mlađi. Tu nema gužvi za ulaznice, sa vrha tvrđave sam gledao jednu takvu borbu, poluprazne su tribine.
A predveče nastane spektakl, najpoznatiji toreadori izlaze na 'borbu' sa najvećim primercima, karata nema u prodaji, dodeljuju se poznatima, bogatima, generalima i sličnim facama. Toreador zna ko je ko na tribinama i najčešće privlači bika kod ljudi sa najskupljim ulaznicama, onima u senci i tamo se 'bori'. Meni je ovo lično tužno, ali me ne sprečava da jedem mesa raznih životinja svaki dan. Ipak. žao mi bikova. Ovo su veličanstvene, moćne životinje.
7 dana prolazi brzo. Ne uspevam, na žalost, da se organizujem da posetim Kordobu i Granadu. Biće dana za megdana. Nemam ni para da odem do Madrida. Uglavljujemo i jednu vožnjicu na lokalno brdo, tek da osetim šta znači biti slobodan od bisaga.
I tako se završi moj odmor. Ostalo mi je bilo još samo da uhvatim prevoz do Barse, odakle sam leteo. Ovo je moja možda i najveća greška na celoj turi. Trebao sam da platim malo više i da letim iz Malage. I ovako me je izašlo vrlo skup povratak, nekih 300ak e ukupno. Ma nisam ni trebao da kupujem kartu, trebao sam da bicikliram, pa dok mi ne ponestane dana...
O toj, finansijskoj strani, povratku i opštem utisku sa celog puta u sledećem postu. A možda budem imao i poneki savet za one koji razmišljaju o nekoj budućoj turi po Španiji, biciklom ili peške...
Janic
Posts: 29
Joined: 12 Oct 2014, 21:04

Re: Iberija tour 2014

Post by Janic »

Povratak kući

Ukratko: dugačak, nekomforan i skup.

Nadugačko: iz Malage se nije lako vratiti. Iz poslovnih razloga nije mi bilo zgodno dalje da ostajem na putu, trebalo se što ranije moguće vratiti se kući, pa sam ipak nekako morao da završim u Malagi vožnju, pa da se prevozima vraćam. I uzeh povratnu kartu avionom iz Barse, direktno vueling airlines, sve super i sjajno. Ono što nije sjajno jeste dužina kutije bicikla od tačno 150cm. Istu sam uzeo u pošti, imaju za 10e na prodaju u mnogim poštama, carevi. Vozom možete prevoziti pakete do 130cm dužine. Avion sam mogao da navatam iz Madrida, pa za Barsu, uz 45e doplatu za bici kutiju, to sam bio sračunao da je dosta. A na kraju je ispalo da sam platio 90e bus kartu do Barse plus 40e taxi. Bus vas ostavi u centru, pa se vi snalazite. Ovo je bio trenutak kada je bilo stvarno nezgodno, i na kraju krajeva, skupo, biti jedan jedini ciklista. Da sam imao još jednog kraj sebe, nekako bismo uspeli da uguramo sve te silne prtljage u bus, pa u avion. Ovako to nije bilo baš realno, razmišljao sam da mi je sigurnije da platim i taj taksi, nego da rizikujem da mi se bajs ošteti ili ga neko ukrade...
Ono što će mnoge od vas možda i najviše interesovati je finansijska strana. Vodio sam se logikom da je to jedan duži odmor koji sam zaslužio i da ne želim da se odričem baš vaskolikog komfora.

90e je bio let u jednom pravcu Bg-Barsa, dakle 180e ukupno.
45e doplata za bajs po letu, 90 ukupno.
Smeštaj po hostelima na putu sv. Jakova je 0-10e, prosek je 6.
Hrana me je izlazila oko 10e dnevno, vrv i malo više.
Išao sam i na večere, pošto nisam mogao sebe da nateram da jedem manje-više istu hranu tokom 5 nedelja odmora. Prosek je 20e.
Kampovi su u proseku 10e.
Od nepredviđenih troškova sam imao kupovinu kacige- 50e u barsi, foto aparata 80e i dva puta gorivo za gorionik. Ovo poslednje mi na kraju nije ni proradilo, kupio sam u Gori loš primerak, džaba sam ga vukljao sa sobom ceo put.
Credential de peregrino- svojevrsni hodočasnički pasoš sam kupio u Barsi u crkvi, 3.5e. Bez njega ne možete da uđete u smeštaj, traže vam ga sa pasošem.
Na kraju, najviše me je izašao put. Za tih 250e evra sam maltene mogao da se vratim iz Malage bajsem. Ali vremena više nisam imao. Možda sam mogao da izboksujem još koji dan, pa da stignem do Barse, ali sam kartu kupio u maju.

Za ovakvu turu je skupljanje informacija i hostova od suštinske važnosti. Sa jedne strane imate činjenicu da vam warmshowers olakšava put i snižava troškove, a sa druge strane šator je u prednosti što se slobode tiče. Meni lično nije prijatno da šatorujem u sred šume sam. Svaka čast vama kojima je to skroz opuštena varijanta, i meni je postajalo sve lakše, ali mi nije lako da zaspim. Ne plašim se nečeg konkretnog, verujem da neću imati problema, ali opet, nisam navikao. Valjda je to stvar navike. A i odlično je sa finansijske strane. :D

Opšti utisak
Sjajan. Fenomenalne zemlje, divni ljudi, obazrivi vozači i uglavnom savršeni uslovi za bavljenje biciklizmom. Ipak bih blagu prednost dao Španiji, u opštem zbiru, pre svega zbog puteva, zaustavne linije i interesantnijeg pejzaža- Pirineji. Sa druge strane, Portugal je daleko jeftiniji za putovati, ljudi su još gostoljubiviji, nema toliko hiperturizma, ali zato ima pateis de nata kolača. Treba uračunati da je i dalje, teže ćete naći avio kartu do Portugala za pristojne pare. Jednostavno, vueling je najjeftinija varijanta za stići do Barse ako nosite bicikli. Za 135e ste u srcu Evrope i odatle gde god da krenete, nećete pogresiti.

Dalji planovi
Ima ih mnogo. Čuo sam da su turci vrlo gostoljubivi prema cikloturistima i putnicima uopšte, te bih možda išao jednu od dve varijante- od Istanbula, pa zapadnom obalom ili putem Crnog mora, do Gruzije.
Najverovatniji plan za sledeće leto je Rim-Korzika-Sardinija-eventualno Sicilija. Ovde nema greške, Rajko je tuda prošao ove godine.
Varijanta ovog plana je da se krene iz Minhena, pa preko alpa do Djenove, odakle može na trajekat za Korziku. Pogledati na linku- http://en.wikipedia.org/wiki/Via_Claudia_Augusta

Preporuke za Španiju
Prva i najizazovnija je Transpirinaica. Traje 10ak dana jake vožnje, 2000m uspona po danu. Prelazi se čitav venac Pirineja. http://www.bikecat.com/trans-pyrenees/
Konkretan predlog za 2-nedeljnu avanturu bi bila poseta Barsi (do tamo avionom), prelazak alpa i onda kupanje u Baskiji. Na ovaj način dobijete najbolje od Španije u komprimovanom pakovanju.

Druga može da bude Camino de Santiago. Severni ili klasični, francuski put. O ovom putu je stvarno mnogo rečeno, pa ne bih davio. Ko ima vremena, može i peške. Tako je jači osećaj pređenog puta. Više info na http://en.wikipedia.org/wiki/Camino_de_Santiago

Treća bi mogao npr da bude cycle greenways. Biciklarenje napuštenim železničkim šinama. Zvuči kool, valjalo bi da neko proba, pa da nam napiše kako se proveo.

Toliko od mene. Ako imate neko pitanje, pišite ovde ili na private message. Otvorena sam za dalju saradnju i predloge za vožnju.
Malo bestidne samoreklame- organizovaću sa planinarskim društvom Jelenak 2015. više planinarskih i biciklističkih akcija. Ako bude interesovanja, vozimo i Transfagarašan. Nas možete naći na www.jelenak.rs
Post Reply